Za dalji razvoj turizma na selu potrebno je primeniti odgovarajuću standardizaciju i kategorizaciju usluga, posebno adekvatnih uslova za smeštaj. ZAKONOM O TURIZMU (usvojen 31.05.2005. godine i stupio je na snagu 08.06.2005. godine) posebno je uređeno pružanje usluga smeštaja i ishrane u domaćinstvima, kao specifičan oblik pružanja ugostiteljskih usluga.
Sobe, kuće i stanovi za odmor koji se izdaju turistima, moraju ispunjavati propisane sanitarno - tehničke uslove i biti razvrstani u odgovarajuću kategoriju, određenu aktom nadležnog opštinskog organa, što je propisano
Pravilnikom o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata u Republici Srbiji ("Sl.gl.RS", 66/94 i 3/95).
Kompletan tekst oba ova dokumenta možete preuzeti sa naših stranica, u sekciji
Preuzmite... Šta je sve neophodno i koji je redosled aktivnosti da bi se neko mogao baviti seoskim turizmom?
I - Materijalni uslovi:
- posedovanje uređenog i opremljenog prostora sa maksimalno 30 ležaja, a može i kapacitetom za pripremu hrane, koji ispunjavaju minimalne sanitarno - higijenske, tehničke i zdravstvene uslove za pružanje pojedinih vrsta usluga u seoskom turizmu (član 104.Zakona i turizmu, i član 5. Pravilnika o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata u Republici Srbiji).
II - Tehnički i kadrovski preduslovi:
- da je organizovan kao turističko domaćinstvo, (čl.104.Zakona i turizmu)
- da građanin (lice) koje pruža usluge iz člana 103. i 104.Zakona i turizmu, ispunjava tražene kvalifikacione i zdravstvene uslove.
III - Proceduralni koraci :
- da građanin podnese zahtev za određivanje kategorije nadležnom organu Opštinske uprave, (član 55.Pravilnika o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata u Republici Srbiji)
- edukuje potrebnim znanjima članova porodice za konkretne usluge,
- da definiše operativnu organizaciju, ponudu i promocije (u skladu sa Zakonom o turizmu)
STANDARDI KVALITETA SMEŠTAJNIH OBJEKATA
Standardi kvaliteta za smeštajne objekte su detaljno propisani, pa iz tog razloga ovde citiramo pojedine delove iz Pravilnika o razvrstavanju, minimalnim uslovima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata.
"III. MINIMALNI USLOVI KOJE MORAJU ISPUNJAVATI UGOSTITELJSKI OBJEKTI
1. Opšti uslovi
Član 13.
Ugostiteljski objekti, uređaji i oprema moraju da ispunjavaju uslove u pogledu gradnje, sanitarne, protivpožarne i uslove zaštite na radu, zaštite životne sredine i druge uslove propisane za tu vrstu i namenu objekata, kao i da odgovaraju propisanim standardima, tehničkim normativima i normama kvaliteta.
Član 16.
Ugostiteljski objekat priključuje se na javnu vodovodnu i kanalizacionu mrežu, a u naseljima, odnosno drugim lokacijama koje nemaju izgrađene infrastrukturne objekte mora imati obezbeđeno stalno snabdevanje dovoljnom količinom higijenski ispravne tekuće vode i odvod otpadnih tečnih materija u skladu sa sanitarnim propisima i propisima o zaštiti životne sredine.
Za odlaganje čvrstih otpadnih materija obezbeđuje se betoniran prostor i kontejneri ili kante za otpatke s poklopcem koje se svakodnevno moraju prazniti, odnosno odnositi na za to određena mesta (deponije čvrstih otpadaka).
Prostor, kontejneri i kante moraju se redovno higijenski održavati.
Član 17.
Ugostiteljski objekat priključuje se na javnu električnu mrežu ili na drugi način obezbeđuje stalno snabdevanje dovoljnom količinom električne energije.
Električno osvetljenje uvodi se u sve prostorije ugostiteljskog objekta.
Sve prostorije, odnosno prostori u kojima se kreću ili zadržavaju gosti noću moraju biti osvetljeni potpuno ili orijentacionim svetlom.
Član 19.
Unutrašnja visina prostorija u ugostiteljskom objektu (visina od poda do tavanice) iznosi najmanje 3,0 m u kuhinjskom bloku, prostorijama za usluživanje i zajedničkim prostorijama za boravak gostiju, 2,80 m u magacinima, sanitarnim i drugim pomoćnim prostorijama i 2,60 m u sobama i pratećim sanitarnim prostorijama.
Podovi kuhinje i prostorije za usluživanje su u istom nivou.
Unutrašnja visina prostorija u kući i stanu za odmor, odnosno stambenoj zgradi ili stanu u kome se turistima iznajmljuje soba ne može biti niža od 2,60 m.
Prostorije ugostiteljskog objekta u zgradama koje su registrovane kao kulturno-istorijski spomenici i u ambijentalnim celinama, kao i ugostiteljski objekti na vodi mogu imati nižu visinu od visine propisane u stavu 1. ovog člana, s tim da unutrašnja visina tih prostorija ne može biti niža od 2,30 m.
U svim prostorijama objekta iz stava 3. ovog člana koje imaju nižu visinu od visine propisane u stavu 1. ovog člana, obezbeđuje se veštačka ventilacija.
Član 20.
Sve prostorije u ugostiteljskom objektu u kojima borave ili se zadržavaju gosti moraju imati obezbeđeno grejanje, osim u objektima koji posluju samo u letnjem periodu.
Temperatura u prostorijama u kojima borave ili se zadržavaju gosti iznosi najmanje 18,5 °C.
Član 26.
Ugostiteljski objekat ima i posebnu prostoriju, odnosno prostor za smeštaj pribora i sredstava za održavanje higijene.
Ugostiteljski objekat mora raspolagati sredstvima potrebnim za pranje, čišćenje i dezinfekciju prostorija, opreme i pribora.
2. Posebni uslovi za ugostiteljske objekte za ishranu i piće
Član 28.
Kuhinjski blok, u zavisnosti od vrste jela koja se pripremaju, mora imati prostorije, odnosno odvojene prostore za:
1. čišćenje i prethodnu obradu namirnica (odvojene pripremnice za povrće i voće, za meso i za ribu);
2. doradu, termičku i završnu obradu namirnica prema utvrđenim normativima i recepturama (topla kuhinja);
3. pripremu hladnih predjela, hladnih jela i salata (hladna kuhinja);
4. pripremu slatkih jela, poslastica i peciva (pekarsko-poslastičarska radionica);
5. pranje posuđa - odvojene perionice za pranje restoranskog posuđa (posuđe i pribor za jelo) i kuhinjskog posuđa (posuđe i pribor za pripremanje jela);
6. čuvanje namirnica za dnevne potrebe kuhinje (dnevni magacin).
Raspored prostorija u kuhinjskom bloku mora biti takav da ne dolazi do ukrštanja namirnica i jela s upotrebljenim posuđem.
Priprema jednostavnih poslastica može se vršiti i u okviru tople kuhinje.
Ugostiteljski objekat koji se snabdeva prethodno obrađenim namirnicama iz centralne kuhinje ili izvan objekta, ne mora imati prostorije, odnosno prostore za čišćenje i prethodnu obradu namirnica.
Objekat u kome se topla i druga jela samo proizvode (centralna kuhinja i tzv. "catering") ima odvojene prostorije, odnosno prostore za pranje kuhinjskog posuđa i transportnih posuda.
Član 30.
U prostoriji u kojoj se vrši priprema i obrada namirnica i hrane (u daljem tekstu: kuhinja) ugrađuje se uređaj za odvod dima, pare i mirisa koji onemogućava širenje dima, pare i mirisa u prostorije u kojima se zadržavaju gosti.
Sve radne površine u kuhinji imaju gornju ploču od nerđajućeg materijala ili od drugog materijala pogodnog za lako čišćenje, pranje i dezinfekciju.
Podovi u kuhinjama izrađuju se od keramičkih pločica ili drugog vodootpornog materijala koji nije klizav i koji se lako pere i održava. U podu moraju biti odvodi sa sifonom i zaštitnom rešetkom.
Zidovi kuhinja do visine od najmanje 2,0 m oblažu se keramičkim pločicama ili drugim vodootpornim materijalom koji se lako pere i održava.
Prozori i otvori na kuhinjama moraju imati zaštitu od insekata i glodara.
Član 31.
Kuhinja se oprema:
1. odgovarajućim termičkim uređajima, zavisno od vrste jela koja se pripremaju u objektu;
2. rashladnim uređajima za higijensko čuvanje namirnica, posebno za meso, za ribu, za mleko i mlečne proizvode, za suhomesnate proizvode i za poslastice;
3. odgovarajućim radnim površinama, uređajima za čišćenje, obradu i merenje namirnica, sudoperama za pranje namirnica, kuhinjskim posuđem i priborom koji moraju biti od nerđajućeg materijala, kao i površinama, policama, odnosno ormanima za smeštaj namirnica i pića;
4. stolom za prijem i odlaganje upotrebljenog restoranskog posuđa s higijenskom kantom za otpatke, odvojenim sudoperama za pranje restoranskog i kuhinjskog posuđa koje moraju imati toplu i hladnu vodu i skupljač masti i plivajućih materija, stolovima za ceđenje posuđa i policama, odnosno ormanima za odlaganje čistog posuđa;
5. dovoljnim brojem higijenskih kanti za otpatke;
6. umivaonikom s tekućom toplom i hladnom vodom, četkicom, priborom i sredstvima za pranje, dezinfekciju i sušenje ruku zaposlenog osoblja.
3. Posebni uslovi za ugostiteljske objekte za smeštaj
Član 40.
Svaka soba koja se izdaje gostima, ako ovim pravilnikom nije drukčije određeno, mora imati:
1. krevet dimenzija 190 x90 cm za jednu osobu, a francuski krevet dimenzija 190 x 140 cm;
2. madrac odgovarajuće ležajne površine, dva čaršava, jedno ćebe i jastuk za svaki krevet;
3. noćni ormarić ili odgovarajuću policu uz krevet;
4. prostirku ispred kreveta, osim u sobama u kojima je pod prekriven tapisonom ili tepihom;
5. sto i po jednu stolicu po krevetu;
6. orman s policama i odeljkom za vešanje odeće s najmanje 4 vešalice po svakom krevetu.
Pomoćni ležaj može se koristiti, odnosno postaviti u sobu samo uz pristanak gosta.
Sobe koje nemaju zasebno kupatilo imaju i čašu za vodu po svakom krevetu, utičnicu za električne aparate s oznakom napona struje i korpu za otpatke.
Svaka soba ima vrata od čvrstog materijala bez staklenih površina, s mogućnošću zaključavanja.
Prozori u sobama imaju zavesu i neproziran zastor, odnosno neku drugu vrstu zamračenja i zaštite od pogleda spolja.
Podovi u sobama su od materijala koji se lako čisti i održava.
Član 41.
Kupatilo u sastavu sobe ima: WC, ležeću ili tuš kadu s tušem, umivaonik s toplom i hladnom vodom, policu ili ormarić za toaletni pribor, ogledalo s pogodnim osvetljenjem, utičnicu za električni aparat za brijanje, držače za sapun i peškir, vešalicu za odlaganje odeće, jednu čašu po krevetu, jedan veći i jedan manji peškir po krevetu i korpu za otpatke.
Podovi u kupatilima izrađuju se od keramičkih pločica ili drugog vodootpornog materijala koji se lako čisti i održava. U podu mora biti sifon sa zaštitnom rešetkom.
Zidovi u kupatilima, do visine od najmanje 1,50 m oblažu se keramičkim pločicama ili drugim materijalom koji se lako čisti.
Prozori u kupatilima su od neprovidnog stakla ili s mogućnošću obezbeđenja zaštite od pogleda spolja.
Vrata kupatila su od čvrstog materijala i bez staklenih površina.
Član 42.
Ugostiteljski objekat u kome postoje sobe bez zasebnog kupatila mora imati na svakih započetih dvadeset kreveta bez zasebnog kupatila, najmanje jednu toaletnu grupu (odvojeni toaleti za muškarce i žene) i jedno zajedničko kupatilo, odvojeno za žene i muškarce, ako ovim pravilnikom nije drukčije određeno.
U ugostiteljskom objektu u kome se na jednom spratu nalazi do deset kreveta u sobama bez zasebnog kupatila, na svakom spratu mora biti najmanje jedan zajednički toalet s WC kabinom i pretprostorom i jedno zajedničko kupatilo, a za više od deset kreveta u sobama bez zasebnog kupatila jedna toaletna grupa i jedno zajedničko kupatilo, odvojeno za žene i muškarce.
Zajedničko kupatilo ima: tekuću toplu i hladnu vodu, tuš kadu s tušem, vešalicu za odlaganje odeće, držače sapuna i peškira i odvojeni prostor za umivanje, ako se umivaonici ne nalaze u posebnoj prostoriji.
Zajednički toalet ima WC kabinu i predprostor opremljene saglasno odredbama člana 24. ovog pravilnika.
Član 43.
Posteljina i peškiri menjaju se posle svake promene gosta, a u slučaju dužeg boravka istog gosta, posteljina se menja najmanje svakih sedam dana, a peškiri najmanje svaki treći dan.
Sobe se čiste i spremaju, a sanitarni uređaji dezinfikuju posle svake promene gosta.
Član 44.
Stambene zgrade, odnosno stanovi u kojima se turistima iznajmljuju sobe, kao i kuće i stanovi za odmor moraju ispunjavati uslove iz čl. 16, 17, 20. i 26. ovog pravilnika."
Kako bi ovu materiju kompletno pokrili, preštampavamo i izabrane delove iz
Zakona o turizmu:
" Pružanje usluga smeštaja i ishrane u domaćoj radinosti
Član 103.
Fizičko lice može pružati ugostiteljske usluge smeštaja i iznajmljivati turistima kuće, stanove, apartmane i sobe za odmor, čiji je vlasnik do najviše 30 ležaja, kao i pružati ugostiteljske usluge pripreme i usluživanja hrane i pića turistima.
Član 104.
Fizičko lice koje pruža ugostiteljske usluge iz člana 103. ovog zakona mora ispunjavati propisane zdravstvene uslove i redovno obavljati propisane zdravstvene preglede u skladu sa posebnim zakonom kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti.
Kuće, stanovi, apartmani i sobe koje fizička lica iznajmljuju moraju ispunjavati propisane sanitarno-higijenske uslove i biti kategorisane.
Fizička lica mogu pružati usluge ishrane samo turistima kojima pružaju usluge smeštaja.
Član 105.
Kategoriju kuće, stana, apartmana i sobe, na zahtev fizičkog lica, određuje nadležni organ jedinice lokalne samouprave, kao povereni posao.
Akt iz stava 1. ovog člana izdaje se u roku od 30 dana od dana podnošenja zahteva sa važnošću od pet godina.
Odredbe člana 97. st. 3. i 4. i člana 99. ovog zakona shodno se primenjuju na postupak kategorizacije i promenu kategorije kuća, stanova, apartmana za odmor i soba.
Protiv akta nadležnog organa jedinice lokalne samouprave može se u roku od 15 dana od dana prijema akta izjaviti žalba ministarstvu.
Troškove određivanja kategorije kuća, stanova, apartmana i soba, snosi podnosilac zahteva.
Član 106.
Fizičko lice izdaje kuće, stanove, apartmane i sobe preko lokalne turističke organizacije, turističke agencije ili privrednog subjekta registrovanog za obavljanje ugostiteljske delatnosti, na osnovu ugovora.
Ugovor iz stava 1. ovog člana fizičko lice dostavlja, radi evidentiranja, nadležnom organu jedinice lokalne samouprave.
Nadležni organ jedinice lokalne samouprave vodi registar kategorisanih kuća, stanova, apartmana i soba.
Član 107.
Fizička lica koja pružaju usluge iz člana 103. ovog zakona dužna su da:
1. u svakoj kući, stanu i apartmanu i sobi koja se izdaje turistima istaknu propisanu oznaku kategorije određenu aktom nadležnog organa;
2. održavaju prostorije i opremu i pružaju usluge prema propisanim standardima za kategoriju kuće, stana, apartmana i sobe, koja im je određena aktom nadležnog organa;
3. vidno istaknu cene usluga koje pružaju i iznos boravišne takse i pridržavaju se tih cena;
4. utvrde normative hrane ako pružaju usluge ishrane i pridržavaju se tih normativa;
5. vode evidenciju gostiju.
Sadržaj evidencije iz stava 1. tačka 5. ovog člana propisuje nadležni organ jedinice lokalne samouprave.
Pružanje usluga smeštaja i ishrane u seoskim turističkim domaćinstvima
Član 108.
Fizičko lice u domaćinstvu na seoskom području koje je organizovano kao seosko turističko domaćinstvo može pružati ugostiteljske usluge smeštaja, kao i pripremanja i usluživanja hrane i pića turistima, do najviše 30 ležaja.
Seosko turističko domaćinstvo može pružati usluge pripremanja i usluživanja hrane i pića iz pretežno vlastite proizvodnje i degustacije sopstvenih proizvoda domaćinstva organizovanim turističkim grupama koje ne koriste usluge smeštaja.
U seskom turističkom domaćinstvu mogu se prodavati sopstveno izrađene narodne rukotvorine, kao i organizovati aktivnosti na upoznavanju nasleđa, načina života i tradicionalne kulture seoskih područja.
Na pružanje usluga u seoskom turističkom domaćinstvu, shodno se primenjuju odredbe čl. 104. st. 1. i 2, 105, 106 .i 107. tač.1) -3).
Član 109.
Ministar u sporazumu sa ministrom nadležnim za poslove zdravlja donosi propis o sanitarno-higijenskim uslovima, načinu pružanja usluga i postupku i načinu određivanja kategorije smeštajnih kapaciteta u domaćoj radinosti i seoskih turističkih domaćinstava."